U jednoj ustanovi sam 2014 godine proveo eksperiment. Na petnestak računara sam instalirao duple operativne sisteme (tzv. dual-boot). Dual-boot vam omogućava da nakon što upalite računar dobijete ekran na kojem vas računar “pita” koji operativni sistem želite da pokrenete Windows ili Linux. Kod instaliranja Linux sistema sam izabrao distribuciju OpenSUSE. Nakon godinu dana pažljivog pračenja šta se zbiva dobio sam po Linux poražavajuće rezultate. Niko od korisnika, a svaka mašina je imala veći broj korisnika, nije bio zainteresovan da svoj rad usmjeri na Linux. Neočekujući da će opit dobiti širi značaj nisam pravio pismeni izvještaj, a rezultat sam koristio isključivo za kanalisanje svojih daljih profesionalnih zadataka.
Ubrzo nakon toga doznao sam da se rasplamsala diskusija na temu uvođenja operativnog sistema Linux u obrazovni sistem. Neko je otvorio ovo pitanje prvenstveno kroz prizmu novca i mogućih ušteda. Reagovao sam usmeno i nezvanično. Ne želeći da budem shvaćen kao neko ko pristupa ostrašćeno ili navijački odlučio sam da i pismeno obrazložim sve aspekte koje moramo imati u vidu ako želimo uporediti ova dva u svijetu vladajuća operativna sistema (u daljem tekstu OS). Upravo na osnovu tih, ovdje navedenih razmatranja, te mog iskustva sa četiri Linux distribucije (OpenSUSE, Ubuntu, Debian i Mint), na vlastitu žalost na kraju teksta moram navesti ovaj nepristrasan zaključak.
Tema jeste tipično informatičkog karaktera, ali svi ljudi prosječnog računarskog obrazovanja mogu razumjeti razlike odnosno prednosti i nedostatke i jednog i drugog operativnog sistema ukoliko im se predoče razumljivim jezikom. Nastojat ću isključiti ili pojasniti karakteristične stručne izraze kako bih cijeli problem sveo na nekoliko suštinski bitnih elemenata odlučivanja. Iako je tema posvećena oblasti školstva svakako se tiće i drugih društvenih sektora gdje srećemo veliki broj uposlenika koji svoj rad baziraju na korištenju računara te im sigurno nije svejedno koji software će zateći na računarima.
1. VJEČNA TEMA
Linux na desktop računarima kao zamjena za vladajući Windows je u informatičkim krugovima vjećna tema. Uglavnom je rasplamsavaju Linux društvene zajednice (različita društva, klubovi
ili neregistrovani timovi zaljubljenika u ovaj OS) jer se na neki način osjećaju nepravedno izolovanim u svijetu u kojem je zavladao MS Windows. Neke od njih su frustracije često navodile da na online forumima i drugim internet medijima izliju žuč i vode žestoke diskusije napadajući Windows. Kada slušate “linuxovce” oni su u pravu. Kada slušate “microsoftovce” i oni su u pravu. Kako je to moguće? Zašto i oko čega dolazi do sukoba i kako takav sukob pošteno riješiti?
2. PREDNOSTI I NEDOSTATCI
Microsoft je 1985.god razvio prvu verziju OS Windows. Proizvod je bio kreiran, testiran, analiziran, dizajniran i redizajniran sa ciljem da pokreće personalne računare, te da se njegovom prodajom napravi dobar biznis. Spoznavši sve prednosti i mogućnosti personalnog računara ljudi širom svijeta sve više uvode ovaj uređaj u domaćinstvo. Kada su računari definitivno ušli u domove počela je globalna informatička revolucija koja je Windows lansirala u centar pažnje svih onih koji koriste računar bilo poslovno bilo privatno. Oko samog Windowsa se pokrenula ogromna softwareska mašinerija koja na neki način diktira dalji razvoj hardware-a i način funkcionisanja kompletne IT industrije.
Student Linus Torvalds 5-og oktobra 1991. god. završava razvoj kernel-a (jezgra operativnog sistema) za prvi Linux što se smatra datumom rođenja ovog OS za personalne računare. Ovaj OS je nastavila da razvija Linux zajednica u vidu organizovanih grupa ili pojedinaca entuzijasta, tako da Linux predstavlja “narodni” software. Njegova karakteristika je da se može pokrenuti na svim platformama (desktop računari, serveri, laptopi,….) na kojima se može pokrenuti i Windows i može obavljati skoro sve što i Windows. Pišući ovo pada mi na pamet da je jedina nesreća tog sistema što se pojavio iza Windowsa. Što god da je uzrok sadašnjem stanju napravimo poređenje ova dva sistema.
a) Otvoreni i zatvoreni kod
Microsoft Windows nemate mogućnost suštinski mijenjati i praviti redizajn sistema da bi ste ga prilagodili vlastitim potrebama pošto je izvorni kod zapakovan, dakle nemoguće mu je pristupiti. Neizmjenjiv je, osim za samog proizvođaća. Linux je operativni sistem otvorenog koda. Dakle možete (što zahtijeva priličnu informatičku obrazovanost) mijenjati kod unutar samog sistema i dopunjavati i brisati mogučnosti. Što bi se reklo – možete podići haubu i mijenjati djelove na motoru ili bilo koje druge dijelove ovog auta. Windows možete isključivo korisnički podesiti u smislu šminke i korisničkih postavki, ali samo srce ovog sistema odnosno pripadajuće dijelove takvog “automobila” ne možete mijenjati.
Ova suštinska razlika je nešto što zagovarači Linuxa vole da podvuku. Sa ponosom ističu da je Linux “Open Source” sistem (otvorenog izvornog koda) i linuxaši tada naglase kako pripadaju “Open Source” zajednici. Što će reći da zastupaju armiju programera koji promoviraju filozofiju otvorenog koda. Uz to će vam skrenuti pažnju da se u Linux kodu ništa ne krije od korisnika za razliku od Windows koda. Bez detaljnijeg ulaženja u problem reklo bi se da su u pravu. Sjetih se nedavnog slučaja – i to prvog u istoriji Windowsa. Microsoft inženjeri su prije nekih godinu dana prvi put “otključali” Windows u Transparency Center u Briselu te pozvali EU vlade na analizu izvornog koda. Cilj je bio ukloniti svaku sumnju da inženjeri Microsofta pakuju backdoor kod i slične napasti u izvorni kod Windowsa. Dobro. Idemo dalje.
(Pojašnjenje: “Backdoor (“stražnja vrata”) – naziv za različite postupke ili programe koji omogućuju drugom korisniku da se služi žrtvinim računalom dok je spojen na Internet, a da on to ne zna.” – Wikipedia)
b) Cijena
Druga bitna razlika između ova dva sistema je cijena. Linux je besplatan proizvod, a Windows morate platiti. U ovom konkretnom slučaju je neophodno napomenuti da Windows daje vrlo značajne popuste po jednoj licenci kada je softver namjenjen obrazovnim ustanovama.
c) Broj distribucija
Ako se bavite Linuxom (a Linuxom se istinski morate baviti da bi funkcionisao na vašoj mašini) onda ćete saznati da je Linux razvio preko 200 verzija (linuxaši kažu distribucija) ovog operativnog sistema, a svaku je distribuciju razvila određena grupa programera koji su imali karakterističan pogled i zahtjeve pokrečući projekat kreiranja vlastite distribucije te želeći da pokažu novu kreativnost. Neke od najpoznatijih distribucija su RedHat, Ubuntu, Debian, Fedora, OpenSUSE, Mint, … itd. Nove generacije su već pomalo izgubljene u moru distri (skraćenica od distribucija). Već ih muči problem da samo što instaliraju i počnu raditi u jednoj distri od prijatelja čuju priću o drugoj ili pročitaju izvanrednu recenziju neke druge distre te pomisle da su možda trebali koristiti tu, a ne onu koju su instalirali. Windows trenutno ima dvije verzije OS. Jedan za desktope i laptope, a drugi za servere. Tu ne završava sva prića o Microsoftovim verzijama OS, ali je ona neuporedivo jednostavnija nego kod Linuxa.
d) Podrška (famozni Support)
Svi se bez rezerve slažu da je podrška koju nudi Microsoft definitivno bolja od podrške za Linux. Linux podršku karakteriše često nedostatak sadržaja, razbacanost sadržaja i zahtjevi koji su vezani za veću stručnost osoba koje rješavaju neki problem na Linuxu.
e) Stabilnost
U zadnje vrijeme ovaj Linux adut u poređenju sa OS Windows gubi na snazi. Nema dvojbe da je ovo u prošlosti bio veliki problem Microsofta odnosno Windowsa i pojavom verzije XP odnosno Windows 7, pokazali su da su ipak u sazreli u tom pogledu i da stabilnost više nije tako značajan adut Linuxa nad Windowsom. Potpuno se slažem da Linux manje okupira sistemske resurse odnosno manje opterećuje procesor. Neke osobine su i dalje na strani Linuxa. Ali stabilnost se zasigurno više ne razmatra kao jak adut Linuxa u odnosu na Windows.
f) Bezbjednost
Šta je bezbjednost? Pa da u najkraćem objasnim. To je pitanje onoga dali je lakše hakovati odnosno ubaciti se u Windows OS ili u Linux OS. Ova karakteristika je i dalje na strani Linuxa koji važi za vrlo bezbjedan sistem, tako da ćete rijetko čuti da neki linuxaš ugrađuje firewall na svoj OS za razliku od Windowsa koji je sam za sebe razvio firewall i zbog niza negativnih iskustava obavezno preporučuje korisnicima da imaju uključen ovaj servis. Pored ovog sistemski ugrađenog firewalla možete instalirati i posebno razvijene programe ovog tipa kao što su Comodo ili ZoneAlarm i mnogi drugi, a koji su razvijeni samo za Windows.
Pojašnjenje: Firewall (vatreni zid) je mrežni bezbjednosni software ili hardware čiji je zadatak da kontroliše dolazni i odlazni mrežni saobraćaj na osnovu zadanog skupa pravila.
g) Virusi
Još jedan jak adut Linuxa u odnosu na Windows je imunost na razne viruse. Linux je tako koncipiran da (nije nemoguće ali) je jako teško proizvesti virus za Linux. Ova boljka Windowsa je rezultirala razvojem ogromnog broja različitih software-a odnosno čitave jedne software-ske grane u IT industriji koja ima zadatak da zaštiti Windows operativni sistem od zaraze. Srećom njihova cijena je relativno niska, ali još uvijek predstavljaju razlog za ozbiljnu brigu. Čak i kućni računari odmah po priključivanju na internet u veoma kratkom vremenskom intervalu (danas se radi o minutama) postaju meta različitih virusa, crva, trojanskih konja i drugih internet boleština, tako da ovo predstavlja ozbiljan problem pouzdanosti.
Microsoft Office je postao standard. Iako se i Libre Office i Open Office sa svakom novom verzijom približavaju Microsoftovom uredskom paketu ipak ne uspjevaju da ga ozbiljnije ugroze. Razlog uglevnom leži unekompatibilnosti formata.
h) Kompatibilnost
Posmatrajmo kompatibilnost na nivou Linuxovih uredskih paketa Libre Office i OpenOffice u odnosu na Microsoftov Office paket. Libre Office i OpenOffice su proizvedeni za Linux OS i njihov zadatak je da obezbjede isti set alata koje nudi uredski paket Office za Windows. Dosta linuxaša će vam reći da su linuxovi korisnički failovi proizvedeni u OpenOffice-u ili Libre Office-u potpuno kompatibilni sa Microsoftovim formatima odnosno Office paketom. Ovo je apsolutno netačno. Šta bi to u prevodu značilo. Zamislimo sekretaricu u nekoj firmi koja je kucala tekstualni dokument u Writeru koristeći Linux i poslala je taj fail mailom kolegici u drugu firmu. Kolegica je zove i kaže: “Ja ovo ne mogu da otvorim. Moj Microsoft Word ovo ne prepoznaje”. Druga moguća varijanta razgovora bi bila: “Otvorila sam fail, ali sve je razbacano”. Softverska kompatibilnost između Linux i Windows uredskih paketa često je problematična, a to je jedan od dva glavna problema uvođenja Linuxa u BiH obrazovni sistem.
i) Obučenost širokih narodnih masa
Kako je uopšte došlo do toga da su ljudi na OS Windows obučeni, a na Linux-u su obučeni samo entuzijasti, IT-geekovi, gurui, itd. Mnogi nas koji koristimo Linux doživljavaju kao IT-ekscentrike, neosnovano se proglašavamo hakerima itd itd ….. Za Linux ima razvijeno vrlo malo komjuterskih igara. Za Windows je razvijen ogroman broj kompjuterskih igara i firme koje ih proizvode predstavljaju značajnu granu IT industrije pošto zarađuju milione dolara. Mislite da je to nebitno? Ne zaboravite da djeca upravo na taj način stiću prvu zainteresovanost za računar. A šta to znači. Pa znači da će djeci biti draži Windows od Linuxa.
Isto tako mnogi nisu ni primjetili kako je Microsoft namjerno pustio da im se software kopira i krakuje da bi do njega došle široke narodne mase. Međutim u njihovim uredima sjede stručnjaci koji vrlo smišljeno prilaze narodu. Windows nam se tako ponudio da ga koristimo kao kakav “shareware” software samo da bismo se obučili? Da, ali ne samo to nego da bismo se NAVIKLI ! Da su željeli da spriječe pirate u širenju ukradenih šifri, licenci i serijskih brojeva mogli su to izvesti vrlo lako. Ovo napominjem jer se često spominje ta “besplatnost” Linuxa, ali Microsoft je očito našao načina kako da taj problem riješi.
Trenutno Microsoft vlada sa milionima mašina širom svijeta preko ljudi koji su obučeni za rad u Windows-u i koji nerado instaliraju novu verziju Windowsa, a kamoli potpuno novu verziju operativnog sistema (čitaj Linuxa) za koji ne znaju ni gdje će naći koje dugme da bi obavili neku jednostavnu rutinu koju su sa lakoćom obavljali u Windows-u.
Uz sve navedeno ne smije se zanemariti činjenica da Microsoft daje velike komercijalne popuste kod kupovine većeg broja licenci za potrebe školstva. Zluradi će to posmatrati iz ugla osvajanja tržišta “od malih nogu”. Mažda su u pravu ali “Open Source” zajednici niko ne brani da se organizuje na tom polju i osmisli kako da šarmiraju svijet.
I tako sam namjerno dva najvažnija pitanja masovnog korištenja nekog OS u oblasti obrazovnog sistema (ali jednako i drugih društvenih sektora) ostavio za kraj ove analize. Kompatibilnost i masovna obučenost. Upravo na ta dva krucijalna pitanja Linux zajednica nije uspjela da parira Microsoftu. Stoga moram bez imalo strasti preporučiti Windows kao definitivno bolji izbor (nisam rekao bolji software) na svim računarima u školskim, srednjoškolskim i viskokoškolskim ustanovama.
Ne želim detaljnije ulaziti u traženje po internetu nekog drivera za uređaj koji sam upravo povezao sa računarom i ustanovio da proizvođać taj driver nikada nije razvio za Linux. Za Windows vam se to neće desiti. Neću ulaziti ni u nedostatak specijaliziranih software-a za Linux. Neću ulaziti u to da neki proizvođači hardware-a u potpunosti zanemaruju Linux kao komercijalno neinteresantan. Neću ulaziti detaljnije ni u to da ne možete biti priučen IT korisnik računara i očekivati da završite sve poslove na računaru brzo i lako kao na Windowsu. Morate zaista biti napredni IT korisnik, a nekada i IT-guru da biste riješili problem koji se pojavio. Neću dubioznije ulaziti u stepen znanja potrebnog za kompajliranje na Linuxu i u mnoge, mnoge druge …… imate već dovoljno problema u životu.
3. REZIME
Uz sve navedeno ne vidim zašto bi se ova dva OS trebali predstavljati konfrontirana. Oba imaju komparativne prednosti i mane. Na sceni uredskih računara pa i edukativnog software-a Windows je i dalje neprikosnoven, a na polju servera Linux zbog boljih bezbjednosnih i sigurnosnih karakteristika, tolerancija na greške, upravljanja resursima i ukupnih troškova vlasništva ostaje operativni sistem broj jedan. Upravo zbog ovdje navedenog Linux se pojavio u nekim vojnim i policijskim segmentima kao daleko bolji izbor, jer su težište dali stabilnosti, sigurnosti, bezbjednosti i pouzdanosti. Windows je u odnosu na prethodne verzije prilično smanjio prednosti Linuxa u ovim elementima, ali još uvijek gleda u leđa Linuxu i vjerovatno će još dugo ostati tako.
Sa druge strane Linux muče gore navedne boljke koje neće moći brzo izliječiti, a da ne krene u vrlo organizovano i osmišljeno djelovanje. Linux je “narodni” software. Stoga na putu ovakvog zadatka stoji i velika disperznost cjelokupne Open Source zajednice u kojoj nema centra ili šefa koji može udariti šakom od sto i odrediti smjernice i politiku budućeg razvoja.
Uz sve nedostatke volim Linux. Šarm i egzotika Linuxa mi se uvijek dopadala. Znaš ono – radiš u sistemu u kojem tvoja ženska ništa ne kuži i neće reći: E mogu li ja sada malo uzeti laptop ? 🙂 Da Linux ne postoji trebalo bi ga izmisliti. Volim, zaista volim Linux ! Neka u bašti cvjeta stotine cvjetova.
