Fabrike duhana i duhanskih proizvoda moraju staviti natpis na kutiju cigareta kojim upozoravaju na mogućnost pojave zdravstvenih problema uzrokovanih pušenjem. Neki fakulteti bi isto tako trebali postaviti veliki poster na ulazna vrata sa porukom: “Studiranjem na ovom fakultetu izlažete se riziku da provedete niz godina na birou bez zaposlenja. Traže se programeri.”
Poslije će svi ti arhitekti, profesori sporta, ekonomisti, muzikolozi itd itd početi da psuju državu i političare. Počet će da prijete odlaskom u inostranstvo. Da im je rečeno da će posao sigurno naći ako studiraju informatiku, rekli bi vam da njih to ne zanima i da informatičari moraju stalno nešto da uče. Jedan učenik to sve brzo i lako objasni: “Jest, al tu ima puno matematike.”
Neko je utvrdio da mi u inostranstvo ne izvozimo finalne proizvode nego poluproizvode i sirovine. To nije u potpunosti tačno. Mi u inostranstvo izvozimo odškolovani kadar – dakle finalni proizvod, inženjere, doktore, medicinske sestre i niz drugih. To što od tih zemalja ne tražimo ništa zauzvrat, to je dio naše bosanskohercegovačke gluposti.
Susrećući se sa djecom koja već u osnovnoj školi planiraju upisati srednju medicinsku školu i to otvoreno govoreći da ih to zanima zbog odlaska u inostranstvo, odlučio sam o tome pitati osobe u Ministarstvu obrazovanja.
Na jednom sastanku u Ministarstvu obrazovanja se odvijao ovakav dijalog. Osobu koja je direktan saradnik ministra sam u neformalnom razgovoru upitao zašto se toliko medicinskih sestara u sarajevskom kantonu školuje, ako se zna da ih ni blizu toliko nije potrebno ni u našem ni u okolnim kantonima. Odgovor je bio: “Ali znate, to je uvijek vezano za socijalna pitanja ukoliko se u to barne”.
Kome nije jasno – da prevedem:
Određen broj profesora bi u slučaju “rezanja” broja novih medicinskih sestara koje se godišnje pojave na tržištu, bolje rečeno na birou za zapošljavanje, ostao bez posla. Možda bi se cijela jedna škola ugasila. Čuvajući posao tim profesorima moramo školovati nepotreban broj medicinskih sestara.
A “rezanje” – to je upravo ono što rade Nijemci, Švicarci, Francuzi, i druga tehnološki napredna društva. Dakle, društva koja u svim aspektima, pa i u organizaciji i planiranju obrazovanja, funkcionišu po principu ponude i potražnje. Mi naravno radimo potpuno drugačije. Nastavljamo školovati kadar za Švedsku, Njemačku, Švicarsku i druge razvijene zemlje koje ovaj finalni proizvod dobivaju besplatno, kao na tacni – izvolite poslužite se.
Ne treba ni jednog trenutka sumnjati da planeri kadrova u tim istim, ovdje spomenutim evropskim razvijenim zemljama, nisu tu činjenicu odavno shvatili. Njihov rezon je, zašto da školujemo medicinske sestre i trošimo ogromne pare na njihovo četverogodišnje školovanje, kada ih možemo dobiti besplatno iz posvađanih balkanskih zemalja. Zamislite se samo nad ovom činjenicom: – za školovanje i dobivanje tog “proizvoda” zvanog “medicinska sestra” treba četiri godine. I onda odjednom taj proizvod se nas ne tiče. Je li to moguće!? Jeste ako živite u Bosni i Hercegovini.
Na početku teksta sam pomenuo fakultetski obrazovane mlade ljude koji zbog stanja BiH ekonomije ne mogu naći posao. Pored njih, kao što vidimo, imamo i primjer onih koji se ciljano školuju za odlazak.
Analitičari i planeri kadrova su zanimanje koje kod nas u Bosni i Hercegovini ne postoji. To bi trebala biti najvažnija pozicija u ministartvima obrazovanja. Kažem ministarstvima, jer ih u Bosni i Hercegovini ima minimalno 12, a možda i više.
Gdje je puno baba, kilava su djeca.
Uporno, pa i u obrazovanju, režemo granu na kojoj sjedimo.
Postove možete pratiti preko:
