Autor: SARA GARDNER, IoT VP and CTO, Hitachi Insight Group
Prevod: Nedim Bosnić
Šta pokreče naše društvo? Nafta? Silikon? Da, i da: Kada postavimo narudžbu online i artikl se pojavi na našem pragu sljedećeg dana, ili u našu prodavnicu u Kini uskladištimo delikatese iz Čilea, nešto nafte i elektronika pokreću svaku našu transakciju.
Ali u svim ovim razmjenama operativni faktor je povjerenje. Kupci veruju prodavcima da imaju robu. Kupci veruju dobavljačima da će je isporučiti. Obje strane vjeruju bankama da će precizno prenijeti imovinu.
Međusobno povezana tržišta, uređaji i društveni krugovi čine naš život bogatim i raznovrsnim, ali izvještaji o praćenju, nadzoru i krađi podataka podrivaju naše povjerenje u mreže. Potrošači brinu o hakerima koji krše finansijske institucije, online prodavnice, zdravstvene ustanove ili čak vladine subjekte. Preduzeća troše ogromne količine novca na sajber-sigurnost, nadajući se da će nadmudriti ili preteći igrače koji hoće da pokradu poslovne tajne, te dovedu do zaustavljanja transakcija i frustriranih klijenata.
Imajući u vidu da Interent Proizvodi (Internet of Things) izgledaju krajnje ranjivi – sve sa senzorom ili kompjuterom može se ugroziti, blockchain(1), (blokčejn) se pojavljuje kao snažno rješenje koje precizno pokreče tu ogromnu mrežu distribuirane anonimnosti.
Sajberizirana mreža nadzora
Blokchain protokol funkcioniše kao lanac nadzora u krivičnim slučajevima: Obezbeđuje pouzdano dokaze jer je svaka transakcija u sistemu identifikovana i označena vremenom. Svakoj transakciji se dodeljuje privatni ključ koji se generiše nasumično, a jedinstven je i nepromjenljiv. IT administratori mogu uvek pratiti šta je ko učinio i kada. Ova mogućnost autentifikacije odnosno utvrđivanja (dokazivanja i potvrđivanja) svih aktivnosti čini sistem sigurnijim i pouzdanijim.
Oblak arhitektura od koje trenutno zavisi veliki broj sigurnosnih tehnologija je zbog centraliziranosti ranjiva. Pojedinačni serveri moraju stalno slati i primati akreditive, od kojih je svaki potencijalno slaba veza. Blockchain protokol uvodi automatizaciju koja uključuje „pametna rješenja“ u mrežu do edge(2), tako da sistemi i softver, a ne pojedinačni ljudi i njihove pojedinačne mašine, kontrolišu međusobno povezane uređaje.
Gram detekcije je jednak kilogramu odvračanja
Upravo sada, dok hakeri kompromituju neku mašinu, imaju pristup svim ostalim mašinama sa kojima ta mašina komunicira. U peer-to-peer mreži zaštićenoj sa blockchain, hakeri bi morali da se probijaju u jednu po jednu mašinu, što je ogromna i neizvjesna vjerovatnoća uspjeha koja zahtjeva ogromne količine računarskih resursa. Čak i ako sistem izgubi jedan čvor, ostatak uskladištenih podataka je i dalje siguran i ažuran.
Zbog toga blockchain osim činjenice da lako identifikuje hakere, čini malo verovatnim da će oni postići svoj cilj ili dovršiti željenu akciju. Ne samo da mogu očekivati kaznu, nego i da budu spriječeni u samom početku.
Veliki broj povezanih mašina je kod Internet of Things (Internet Proizvoda) zapravo prednost, a ne ranjivost. Ovi računari slučajno i anonimno surađuju u uzajamnom štičenju, jer oni svi potvrđuju iste neizmjenjive podatke o transakciji.
Smanjena cijena, povećani poremečaji
Pored povečane pouzdanosti u sigurnost sistema, registrovanje blockchain-a će uzrokovati izmjene u svim industrijama. Sa decentralizovanim sistemom kontrole i eliminacijom posrednih funkcija, transakcije mogu biti procesirane brže i sa definitivnom tačnošću. Na primjer, u energetskoj infrastrukturi ne samo da se mjerači mogu precizno pratiti, nego će i vremenski pečati eliminisati skupe sporove. U proizvodnji, isključeni resursi mogu se vratiti u konfiguraciju koju su imali u trenutku gubljenja podataka. U svim granama industrije, od multinacionalnih korporacija do radova kreativnih umjetnika, disintermedijacija(3) – (peer-to-peer je u biti razmjena podataka bez posrednika) – će biti poremečaj.
Ovaj pomak odnosno izmjena paradigme(4) o tome kako kompjuteri komuniciraju i štite sebe otvara posebnu priliku za IT programere. Kada podaci postanu dio blockchain-a, to su zapravo samo podaci, tako da API(5) postaje nepotreban, čineći sisteme efikasnijim i jeftinijim za održavanje. Ali u tranziciji na sve sisteme koji rade na blockchain protokolu, programeri će biti angažovani na modificiranju naslijeđenih sistema kako bi se potvrdila besprijekorna prilagođenost novom protokolu.
Što je najvažnije, blockchain protokol vraća povjerenje javnosti u računarske sisteme, upravo kao što su hakiranje i tajna praćenja izazvali strah i sumnju. Sa osiguranim i zaštićenim identitetima, građani će imati veću vjeru u međusobno povezane javne agencije, što će omogućiti vladama da krenu naprijed kako bi djelovale ekonomičnije. Na primjer, pametnim gradskim implementacijama usluga koje koriste prednosti skladištenja velikih količina podataka.
U prošlosti su hakeri iskorištavali našu slijepu, nevidljivu i automatsku ovisnost o mašinama kojima ne upravljamo i ljudima koje ne poznajemo. Blockchain transformiše te “strance” u saveznike. Vraćajuči naše povjerenje u digitalne transakcije, one bi mogle postati jednako važne za funkcionisanje kao što su već nafta i silicium.
Izvor: https://readwrite.com/2017/05/04/in-blockchain-we-trust-fl1/
(1) blockchain (blokčejn) – http://pcchip.hr/ostalo/tech/uvod-u-blockchain-tehnologiju/
(2) edge technology – odnosi se na trenutne i potpuno razvijene tehnologije
(3) disintermedijacija – je trend smanjivanja broja posrednika u komunikaciji
(4) paradigma – predstavlja uzorak, obrazac, skup osnovnih pretpostavki ili pravila koja prihvatamo zdravo za gotovo u cilju pojmanja određenih stvari.
(5) API – Application Programming Interface (Aplikacijsko Programsko Okruženje)
O autoru
Autorica Sara Gardner je IoT VP i CTO (Internet of Things Vice President and Chief Technology Officer) u Hitachi Insight Group. Sarađuje s inženjeringom, istraživačkim i poslovnim timovima širom Hitachi grupe kompanija podstičući i Internet Proizvode i starteške tehnologije velikih podataka.
Ima više od 25 godina iskustva u industriji upravljanja podacima radeći prvenstveno na upravljanju podacima i analitici, a ima diplomu iz Kompjuterskih Nauka. Njena stručnost obuhvata Velike Sisteme Podataka, Internetske Proizvode (IoT), Skladištenje podataka, Analitiku, Pohranu i Oblake. Prije HDS-a (Hitachi Data Systems) radila je na rukovodećoj poziciji u menadžmentu proizvoda, strategiji i marketingu u tvrtki Oracle, HP i Ingres.
Strasno je posvečena podacima svih oblika i veličina i njihovom nesumnjivom transformišučem uticaju na Internet Proizvode.
